Župan Matija Posavec primio predstavnike 34. inženjerijske bojne uoči 35. obljetnice osnutka
16.09.2026. 09:13h

Prije 35 godina u Čakovcu je, neposredno nakon oslobođenja vojarne, osnovana 34. inženjerijska bojna Hrvatske vojske. Bila je to prva samostalna inženjerijska postrojba osnovana u Domovinskom ratu, a kroz njezine je redove prošlo oko 2.000 branitelja, većinom Međimuraca. Uoči 35. obljetnice njezina osnutka, župan Matija Posavec primio je predstavnike Udruge veterana 34. inženjerijske bojne.

Među njima su bili ljudi koji su u različitim razdobljima i na različitim dužnostima sudjelovali u ratnom putu postrojbe – od zapovjednika i njihovih zamjenika do zapovjednika satnija i vodova, logistike, sigurnosti i tehničke potpore. Susret je zato bio i prilika za prisjećanje na prve dane stvaranja postrojbe, ali i na sve ono što je uslijedilo nakon njezina osnutka.

34.inženjerijska bojna ustrojena je 23. rujna 1991. godine, neposredno nakon pada čakovečke vojarne. Iz Međimurja je krenula prema različitim hrvatskim bojištima, izvršavajući zahtjevne inženjerijske zadaće i pružajući potporu drugim postrojbama Hrvatske vojske. Svoj doprinos dala je i u najvažnijim operacijama Domovinskog rata, među kojima se posebno ističe VRO Bljesak, u kojoj je imala važnu ulogu u osiguranju uvjeta za uspješno provođenje operacije.

„Ususret Danu oslobođenja Međimurja 1991. i Danu međimurskih branitelja obilježavamo i 35 godina od osnutka 34. inženjerijske bojne. To je postrojba koja je važan dio povijesti Međimurja, ali i hrvatske pobjedničke vojske. Ljudi koji su je činili svoje su znanje, sposobnosti i hrabrost stavljali u službu obrane Hrvatske, na različitim bojištima i u različitim zadaćama“, istaknuo je župan Matija Posavec.

No, ratni put 34. inženjerijske bojne nije završio završetkom ratnih operacija. Njezini pripadnici sudjelovali su u razminiranju i obnovi ratom pogođenih područja, nastavljajući na svoj način pomagati u stvaranju sigurnijih uvjeta za život u oslobođenim dijelovima Hrvatske.

Danas njihova uloga ima drugačiji, ali jednako važan oblik – čuvanje sjećanja. Udruga veterana 34. inženjerijske bojne okuplja bivše pripadnike postrojbe, njeguje uspomenu na poginule i nestale suborce te kroz knjige, svjedočanstva, obilježavanja i susrete s mladima prenosi iskustva Domovinskog rata novim generacijama.

„Važno je da se ne zaboravi što se događalo početkom devedesetih i koliki je doprinos Međimurje dalo u obrani Hrvatske. Posebno je vrijedno što pripadnici Udruge svoja iskustva i sjećanja zapisuju i prenose mladima. To je način da se povijest ne zadrži samo u knjigama i spomen-obilježjima, nego da ostane dio našeg kolektivnog sjećanja“, rekao je župan Posavec, naglasivši da će Međimurska županija i dalje podržavati aktivnosti usmjerene na očuvanje uspomene na međimurske branitelje.

Na prijemu je o danima osnutka bojne i njezinu ratnom putu govorio Dragutin Remenar, umirovljeni brigadir, predsjednik Udruge veterana 34. inženjerijske bojne i posljednji ratni zapovjednik postrojbe. Zahvalio je Međimurskoj županiji i županu na dugogodišnjoj potpori radu Udruge te istaknuo važnost čuvanja sjećanja na ljude koji su prije 35 godina, u prijelomnim trenucima hrvatske povijesti, stali u obranu svoje domovine.

Uz Remenara, prijemu su nazočili Boris Dukarić, umirovljeni brigadir i jedan od zapovjednika 34. inženjerijske bojne, Dragutin Šarić, umirovljeni satnik i bivši zamjenik zapovjednika bojne, Zdenko Jančec, umirovljeni pukovnik i tajnik Udruge, Zdravko Srša, umirovljeni poručnik i zapovjednik pionirskog voda, Dragutin Dominić, umirovljeni natporučnik i zapovjednik inženjerijske satnije, Marijan Bubanić, stožerni narednik i zapovjednik inženjerijskog voda, Josip Halić, stožerni narednik i pomoćnik zapovjednika za sigurnost, Ivan Herman, umirovljeni narednik i zapovjednik tehničke radionice te Darko Orehovec, zamjenik predsjednika Udruge.

Posebno mjesto u razgovoru zauzela je i priča Ivana Hermana, koji je još 1965. godine počeo raditi u čakovečkoj vojarni, a nakon osnutka 34. inženjerijske bojne priključio se njezinim redovima. Njegova priča ujedno govori o kontinuitetu ljudi i prostora iz kojih je 34. inženjerijska bojna izrasla te o generacijama koje su u njezinim redovima dale svoj doprinos obrani Hrvatske.