U hramu glazbe – u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, u četvrtak 12. lipnja 2025., održana je komemoracija u čast prerano preminulog pijanista, skladatelja i jazz velikana Matije Dedića. U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i glazbenikove obitelji, komemoracija je okupila mnogobrojne kolege, prijatelje i poštovatelje koji su se kroz glazbu i riječi oprostili od jednog od najvažnijih hrvatskih glazbenika svoje generacije.
Komemoracija je započela izvedbom skladbe Family, u interpretaciji njegovih bliskih suradnika: Krune Levačića, Žige Goloba i Vasila Hadžimanova, kojima se pridružio i trubač Davor Križić. Ova intimna i emotivna posveta otvorila je događaj na način koji bi Matiji bio najbliži – kroz glazbu.
U ime Ministarstva kulture i medija, okupljenima se obratila ministrica dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, istaknuvši Matijin doprinos hrvatskoj i europskoj jazz sceni, ali i njegovu iznimnu ljudsku toplinu i predanost umjetnosti. U ime Hrvatskog društva skladatelja, glavni tajnik Antun Tomislav Šaban govorio je o Matiji kao članu Društva i prijatelju, o njegovom umjetničkom putu te o činjenici da je njegova glazbena ostavština neizbrisivo upisana u suvremeni hrvatski glazbeni krajolik.
Prikazan je i kratki film In memoriam Matija Dedić, načinjen od arhivskih snimaka HRT-a i isječaka iz Matijina bogatog stvaralačkog opusa, koji je dodatno osvijestio osjećaj kolektivnog gubitka, ali i zahvalnosti za sve što je ostavio iza sebe.
Posebno emotivan trenutak bio je govor književnice i Matijine prijateljice iz djetinjstva Olje Runjić koja je podijelila svoju osobnu priču i životni prijateljski put s njime, a vrlo osobno obratio se u svojem govoru i glazbenik i dugogodišnji prijatelj Gibonni. Oboje su istaknuli Matijinu iskrenost, nježnost i posvećenost obitelji i umjetnosti.
Komemoracija je završena izvedbom još jedne Matijine skladbe – Etnaey, u interpretaciji Krune Levačića, Vasila Hadžimanova i Žige Goloba – s poštovanjem i sjećanjem koje će trajati.
U dvorani ispunjenoj glazbom, emocijama i uspomenama, osjetila se praznina koju Matija Dedić ostavlja za sobom, ali i snaga njegova naslijeđa. Njegova je glazba govorila univerzalnim jezikom – onim koji nas povezuje i nadahnjuje. A danas je govorila u njegovo ime.