Varaždinski biskup mons. Bože Radoš, svim vjernicima varaždinske biskupije i ljudima dobre volje, uputio je uskrsnu poruku, koju prenosimo u cijelosti:

Zamirisati Kristom!

Draga braćo i sestre,

Uskrs nam govori velike stvari u malim znakovima.

Jedan od tih znakova svakako je miris.

Na putu Isusove muke neki žele poslati snažnu poruku Isusu upravo kroz miris – pomazanje.
Miris uvijek šalje poruku. On govori puno o samoj osobi, ali i o odnosu prema drugima. Evanđelja nam donose nekoliko snažnih prizora u kojima miris ima posebno značenje:

• Isusov put prema muci započinje pomazanjem u Betaniji. Isusu ljubav iskazuje žena iz Betanije. Izlijeva po Njegovoj glavi i nogama „nardovu pomast“ - dragocjeni miomiris… U toj iskazanoj ljubavi već klija sjeme vjere da je On Pomazanik.
• Pred ukop, dvojica potajnih Isusovih učenika, Nikodem i Josip Arimatejac, obilnom količinom dragocjenog miomirisa pomazuju njegovo mrtvo tijelo.
• Ujutro nakon „subote“, žene dolaze na grob s nakanom pomazati Isusovo mrtvo tijelo.

 Zašto evanđelja toliko naglašavaju ovaj naizgled nevažan detalj?

 Zašto miris baš u vrijeme muke i smrti?

 Ima li ovaj trenutak neku dublju, uskrsnu poruku za nas?

 Čini se da upravo u njemu leži nešto osobito lijepo – poruka koja plete jedinstvene niti značenja.

 Zanimljivo je spomenuti da riječ Krist, koja dolazi od hebrejskog Mesija (mašiakh), znači Pomazanik. No, mogli bismo se usuditi prevesti je i kao Namirisani ili – Onaj koji miriše.

U Kristu značenje mirisa doseže puninu i svoj najviši izraz upravo u vazmenom otajstvu.

U posljednjem procesu, pred najvišim židovskim tijelom pitaju ga:
„Jesi li ti Krist?“

Očito ne znaju kako Bog miriše.

Isus Krist je onaj dobar miris koji Otac voli, i koji vjernici žele neprestano osjećati.

On je miris koji je došao proširiti se svijetom i učiniti ga boljim i ljepšim.

No, vratimo se onima koji dolaze na grob – tamo gdje je bilo puno truleži, zamirisala je Božja ljubav.

Iz groba se širi poseban miris, miris života. Žene i učenici osjetili su božanski miris u Isusovu novom disanju. Osjetili su ljepotu živoga Boga, čija je dobrota dala poseban miris zemlji.

Na Kristovu grobu rađaju se kršćani (grč. Christianoi)– oni koji pripadaju Kristu – koji mirišu Kristom, izvorom najljepšeg mirisa.

Ali danas? Mirišu li kršćani Kristom?

Uskrs je jedinstvena prilika da Krist ponovno dotakne živote onih koji nisu samo uronjeni u vodu krštenja, nego su u krštenju i potvrdi - namirisani – pomazani – i… Kristom mirišu (Usp. 2 Kor 2, 14-15).

 Dragi vjernici,

pođimo na Kristov prazan grob, na grob koji miriše životom. Neka nas zahvati njegov miomiris.

I budimo ono što nam ime kaže – kršćani – oni koji mirišu Kristom i šire njegov miris u svijetu!

 Sretan vam Uskrs!

 Bože Radoš, varaždinski biskup